Socijalni konflikt i socijalna rekonstrukcija
Obnavljanje međuljudskih odnosa u srcu je socijalne rekonstrukcije.
Etnički, religijski i politički konflikti mogu dovesti do nasilja i ozbiljnog razdora među različitim populacijama. Komunističke zemlje preobrazile su se u kapitalističke, druge zemlje raspale su se na neovisne države: uglavnom bolni procesi s nestalnom poviješću. Pritom su pristupi ozdravljenju i ponovnom oblikovanju kapaciteta građana i društava često onoliko raznoliki koliko i sami konflikti. Ipak, postoji jasna zajednička usmjerenost na ponovnu uspostavu vitalnih ekonomskih i socijalnih aktivnosti koje potiču ponovnu izgradnju društva u kojem će kvaliteta življenja biti poboljšana. Na koji način, u tim okolnostima, razvoj novih analitičkih okvira, razvoj programa i procedura, sheme upravljanja konfliktima i akcijske grupe građana mogu pomoći u oblikovanju arhitekture društvenih odnosa i ustanova čija je prošlost donedavno vrvjela konfliktima?Koju ulogu imaju socijalni radnici, socijalni pedagozi, predavači i pružatelji usluga u rekonstrukciji društva?
Individualizacija i socijalna povezanost
Postoji uvriježeno shvaćanje da je zdravo, vitalno društvo moguće onda kada zajednice imaju osjećaj pripadnosti većoj cjelini. Istovremeno se čini da je taj osjećaj pripadnosti u raskoraku s prevladavajućim silama individualizacije, globalizacije i multikulturalizma. Iako je možda prerano predvidjeti eroziju zajednice, dinamične preobrazbe koje su rezultat prilagodbe neospornoj zbilji utječu na način socijalizacije ljudi. Važnost koja se pridaje socijalnoj povezanosti i aktivnom statusu građanina popraćena je shvaćanjem da te kategorije mogu i same doprinijeti mjerama društvenog nadzora. Socijalni radnici, socijalni pedagozi i pružatelji usluga imaju također važnu ulogu u socijalnoj povezanosti i individualizaciji. Kako povezati i premostiti društvene odnose u individualiziranim društvima? Na koji način na zajednicu usmjereni pristupi mogu doprinijeti civilnom društvu u kojem se principi uključivanja u zajednicu temelje na multikulturalizmu i pluralizmu?
Osobna obveza i profesionalna odgovornost
Složeni socijalni realiteti neo-liberalnog društva doprinijeli su preoblikovanju politike socijalne skrbi i otvorili prostor zamjerci da te promjene utječu na sposobnost stručnjaka socijalne skrbi da svoje zadatke obavljaju kao stručnjaci nositelji znanja. U vrijeme mjerenja učinkovitosti i procjenjivanja izvedbe, osiguravanja kvalitete i prakse koja se temelji na dokazima, djelovati na način koji najviše pogoduje korisniku usluga predstavlja sve veći izazov. Iako stručnjaci dijele mišljenje da bi određivanje standarda profesionalne odgovornosti bilo korisno, ta će odgovornost prije proizaći iz akcija koje ne spadaju u područje standardiziranih i dehumaniziranih nadzornih mjera.
Na koji je način jačanje kvalitete unutar struke povezano s tendencijom povećanja standardiziranosti iste struke? Na koji način sustav obrazovanja odgovara na povećanje standardiziranosti struke, uključujući učinak standardiziranosti na utvrđivanje bitnih stručnih znanja? Dali se osobna obveza i etički standardi suprostavljaju novim oblicima standardizacije struke ili se oni međusobno jačaju?
Tijekom konferencije o tri će osnovne teme i s njima povezanim trendovima najprije govoriti gostujući govornici, a potom će iste biti detaljno razrađene u raspravama o učinku trendova na socijalnu praksu, politiku i obrazovanje. Usto, seminari, radionice i poster-prezentacije omogućit će živahnu razmjenu mišljenja o pitanjima vezanim uz tri sveobuhvatne teme. Kao zaključak konferenciji bit će izrađen nacrt izvješća o razmišljanjima, izazovima i zaključcima koji su se nametnuli. |
